Razvoj kineskih diplomatskih odnosa
Nakon osnutka Narodne Republike Kine 1949. godine, otvoreno je novo poglavlje kineskih diplomatskih odnosa.
Tijekom prvog razdoblja uspostave diplomatskih odnosa do kraja 50- tih godina, Kina je uspostavila diplomatske odnose sa SSSR-om, istočnoeuropskim socijalističkim zemljama te nekim susjednim azijskim zemljama. Nakon završetka Azijsko-afričke Bandunške konferencije održane 1955. godine u Indoneziji, Kina je ustrajno podupirala arapsku borbu protiv imperijalizma, čvrsto je podupirala afričke zemlje i narode u njihovom odupiranju kolonijalizmu i rasizmu, kao i latinoameričke narode u njihovom odupiranju SAD-u. Do godine 1956. Kina je imala uspostavljene diplomatske odnose sa 25 zemlja.
Od kraja 50-tih do kraja 60-tih godina, Kina je uspostavila diplomatske odnose sa mnogim drugim zemljama, formirajući tako drugo razdoblje snažnog razvoja svoje diplomacije.Na kraju 1969. godine Kina je imala uspostavljene diplomatske odnose sa 50 zemalja. Većina zemalja, osim Francuske su bile azijske, afričke ili latinoameričke zemlje, a i sljedeće zemlje su bile arapske i afričke, osim Šri Lanke, Kambodže, Laosa i Kube.
Jedan od najvažnijih preokreta u kineskoj diplomaciji se dogodio u listopadu 1971. godine. Uz potporu većine zemalja u razvoju, OUN je usvojila, sa golemom većinom glasova, rezoluciju broj 2758, o povratku Kine u članstvo UN-a. Time se kineski međunarodni položaj bitno poboljšao. Tijekom ovog razdoblja predsjednik Mao Zedong i premijer Zhou Enlaj su, uviđajući promjene na međunarodnom planu, pravovremeno i dalekovidno poduzimali sve važne odluke, otvarajući tako nove vidike kineske diplomacije i najavljujući treći val širenja kineske diplomatske mreže.
Od kraja 70-tih do kraja 80-tih godina, vođena diplomatskim smjernicama Deng Xiaopinga, Kina je normalizirala diplomatske odnose sa SAD-om, Japanom i Zapadnom Europom, unaprijedila odnose sa SSSR-om te razvila obimne odnose sa zemljama Trećeg svijeta. Nakon diplomatskih pregovora sa Velikom Britanijom i Portugalom, Kina je izjavila da će kineska vlada od 1. srpnja 1997. godine preuzeti upravu nad Hong Kongom, dok će Makao biti vraćen matici zemlji 20. prosinca 1999. godine.
Od početka 90-tih godina prošlog stoljeća, glavni lideri Komunističke partije Kine na čelu sa Jiang Zeminom slijedili su i uspješno provodili diplomatske zamisli Deng Xiaopinga i miroljubivu vanjsku politiku. Kina je nastavila razvijati diplomatske odnose sa drugim zemljama na temeljima Pet principa miroljubive koegzistencije i tako pridonosila učvršćenju novog svjetskog političkog i ekonomskog poretka. Tijekom ovog perioda Kina je obnovila diplomatske odnose sa Indonezijom, uspostavila diplomatske odnose sa Singapurom, Brunejem i Južnom Korejom te normalizirala odnose sa Vijetnamom i Mongolijom.
Godine 1996. predsjednik Jiang Zemin je posjetio tri južnoazijske zemlje, Indiju, Nepal i Pakistan, učvršćujući kineske veze s ovim zemljama. Osim toga, Kina je pridala veliku pozornost unapređivanju diplomatskih odnosa sa razvijenijim zemljama. U zemljama Latinske Amerike već je 19 zemalja uspostavilo diplomatske odnose s Kinom.
Glavno obilježje početka novog stoljeća je povećan razvoj multilateralizma i ekonomske globalizacije. Kina je zemlja u razvoju sa najvećom populacijom u svjetu. Kina u svom razvoju treba potporu svijeta, kao što i svijet treba Kinu. Kina se iskreno nada jačoj suradnji i želi zajednički razvoj sa svim zemljama i regijama na osnovama Pet principa miroljubive koegzistencije.
(Izvor: cri.cn)
