Kineski zid
Kinezi imaju jednu frazu koja kaže: “Nije pravi muškarac tko se nije popeo na Kineski zid”. Kineski zid je neobično važan Kinezima.
Dakle, Kineski zid počinje kod Žutog mora i završava u provinciji Gansu, a dug je preko 6.000 kilometara. Kada bi se sastavili svi loklani kineski zidovi, koji su svojevremeno opasavali manje države, zidovi od kamena dosegli bi 50.000 kilometara.
Car Qin Shihuang, odnosno prvi kineski feudalistički car i ujedinitelj Kine, naredio je izgradnju Zida kako bi zemlju zaštiti sa sjevera od nomada, a moćna kamena građevina dovoljno je bila široka za prolazak kočija i dovoljno visoka za obranu od neprijatelja.
Ipak, Zid nije zaštitio Kinu od upada Mongola. Sa mjesta gdje je turistima dopuštena šetnja vide se u daljini nepregledni dijelovi zida obrasli u žbunje i oronuli. Dio zida po kojem turisti danas šetaju je upravo onaj koji su Mongoli srušili da bi, pod vodstvom Kublaj-Kana, osvojili Kinu i uspostavili svoju dinastiju Yuan. Ali utjecaj daleko naprednije Kine je prevladao i Mongoli su bili asimilirani.
Poslije cara Qin Shihuang, mnoge dinastije su koristile Kineski zid u svrhu obrane. U izgradnji su sudjelovali brojni vojnici, ali nisu mnogo napredovali, pa je car otvorio zatvore i pustio zatvorenike da rade. Ni to nije bilo dovoljno, te je zaposlio i veliki dio stanovnika. Govori se da je Kineski zid izgrađen s krvlju, jer su mnogi tu umrli od gladi i iscrpljenosti.
Kineski zid utemeljen je još u davnom 5. stoljeću prije naše ere, ali njegov današnji oblik potječe iz vremena dinastije Ming. Putanja zida slijedi linije brdskih grebena, što je bilo naročito zahtjevna i skupa gradnja. Kineski zid sastoji se od više međusobno povezanih ili nepovezanih dijelova različite starosti i načina gradnje.
Kineski zid se zapravo sastoji od dva zida – vanjskog i unutrašnjeg, pri čijoj se gradnji uglavnom koristio kamen, a vezivni materijal rađen je od vapna i ljepljive riže, s ispunom od drugih materijala.
(Izvor: cri.cn)
