Kineski vez
Kineski vez, od davnina je dio tradicionalne kineske umjetnosti, nadahnut je okruženjem u kojem je nastao.
Kineski zanat vezenja ima dugu povijest, koja je u tijesnoj vezi s gajenjem svilene bube i izradom svile. Kina je zemlja koja je najranije otkrila i počela upotrebljavati svilu, tj. Kinezi su još prije 5000 godina počeli uzgajati svilene bube.
Uporedo s nastankom i razvojem svilenih tkanina, zanat vezenja je također postupno napredovao. Tadašnje vezenje se obično izvodilo svilenim koncem na svili, i zato se kinesko tradicionalno vezenje i zove svileni vez. Prema zapisima u starim knjigama, glavešine plemenskih saveza nekih kineskih narodnosti su morali tijekom održavanja obreda i prinošenja žrtvi nositi odjeću ukrašenu određenim vezenim figurama.
1958. godine u grobnici Chu, u kineskom južnom gradu Changsha, pronađena je svilena tkanina s figurama zmajeva i feniksa. Ova tkanina potiče iz razdoblja Zaraćenih država i predstavlja jednu od najranije izrađenih svilenih tkanina pronađenih u Kini.
Kinesko vezenje je još za vrijeme vladavine dinastije Han dostiglo zrelu razinu. Sve do dinastija Tang i Song, vez je bio zanat kojim su sve žene morale ovladati. Također, po pitanju udaje, nivo vezenja kojim je buduća mlada vladala je bio jedan od kriterija za procjenu vrijednosti mlade.
Vezeni predmeti su se razlikovali obzirom na vrstu upotrebe. Intelektualci su u drevnom vremenu aktivno sudjelovali u uživanju u stvaralaštvu vezenih predmeta. Kinesko vezenje je usko povezano s tradicionalnim slikarstvom, i time je u velikoj mjeri unaprijeđen razvoj i stvaralaštvo kineskog veza.
Za vrijeme vladavine dinastija Ming i Qing, kinesko tradicionalno vezenje se nalazilo na vrhuncu, i u to doba se pojavilo nekoliko umjetničkih grupa vezenja među kojima su i četiri najčuvenija mjesta za proizvodnju vezenih radova.
Ta četiri proizvođačka mjesta se odvojeno nalaze u jugoistočnom kineskog gradu Suzhou, južnom gradu Changsha, gradu Chengdu u pokrajini Sichuan i u južnom gradu Guangzhou.
Pored toga, u Kini ima još mnogo drugih regionalnih vrsta vezenja, a veliki broj kineskih nacionalnih manjina, kao što su Ujgurska, Yi, Dai, Buyi, Miao, Jingpo, Bai, Zang itd., ima i svoje specifične načine narodnog veza.
Među raznim vrstama narodnih vezenja, vezenje kosom koje je nastalo prije 800 do 900 godina je najspecifičnija vrsta, u kojoj se koristila ljudska kosa. U vezenim predmetima, samo su usne vezenog lika bile crvene, a drugi dijelovi su bili u prirodnim bojama kose.
Među crnim i bijelim kosama Kineza, ima i nijansi između tamno smeđe, pepeljaste i bijele boje. Vezenje kosom je također u sebe ugradilo vještine kineskog slikarstva i iz veza na svili.
Spomenuli smo kako u Kini postoji četiri najčuvenija mjesta za proizvodnju vezenih radova. Među kojima je Su Xiu najupoznatiji vez, odnosno vez u gradu Suzhou, koji je administrativni centar pokrajine Jiangsu-a. Su Xiu vez je 20. svibnja 2006. godine uvršten na Prvu listu kineske nematerijalne kulturne baštine na državnoj razini.
Su Xiu vez, prepoznatljiv je po prelijepim motivima, profinjenim i otmjenim ukrasima, preciznoj izradi, raznovrsnim mustrama kao i vještini vezilja. Odlikuje se ravnim površinama, istančanim rubom izvezenog ornamenta, vještom i preciznom izradom, profinjenim i otmjenim bojama.
Prije više od dvije tisuće godina odjeća je ukrašavana vezom. Najveći broj vezilja na carskom dvoru bile su vješte vezilje iz Suzhoua. Suzhou je od davnina kraj u kojem je zemlja plodna, a klima umjerena. U ovom mjestu ima puno dudovog drveća za uzgoj dudovog svilca, što je osnova za razvoj Su Xiu veza.
Postoje razne vrste Su Xiu veza, ali prema vezenim predmetima Su Xiu vez dijelimo u dvije grupe: za svakodnevnu upotrebu (ukrasne torbice, vrećice za mirise i privjesci), te predmeti za gledanje (mačka i zlatna ribica).
Za vezenje mačke potreban je svileni konac, tanak kao polovica jedne vlasi, pa čak i četvrtina, dvanaestina ili četrdeset osmina vlasi dlake. Desetine tisuća čvorova konca je potpuno skriveno, čak se i ne vide. Izvezena mačka je vrlo simpatična, može se promatrati i s lica i s naličja, jer je tehnika vezenja dvodimenzionalna. Za vezenje očnih zjenica mačke potrebni su konci u 20 boja, da bi se dočarala vitalnost i živahnost.
(Izvor: cri.cn)
