Faruk Borić za China Daily: Prijateljski glas većinske javnosti u BiH o nesreći koja je snašla Kinu

Predsjednik Udruženja prijateljstva Kine i BiH Faruk Borić objavio je u najvećem kineskom dnevnom listu na engleskom jeziku „China Daily“ autorski tekst o odnosu bosanskohercegovačke države, javnosti i medija prema epidemiji koronavirusa u Kini.

Tekst prenosimo u cijelosti.

Dobar dio karijere provedoh u medijima, a i posao kojim se aktuelno bavim blisko je vezan za novinarstvo. Stoga svakodnevno sate provodim u bjesomučnom čitanju svega što mi padne pod ruku i na um. Odavno su primat mirisu odštampanog papira uzeli novi mediji, tako da od prve jutarnje kafe pa do posljednjeg treptaja pred spavanje provjeravam šta ima novo na relevantnim domaćim i svjetskim medijima, kao i društvenim platformama. Često mi se čini da je taj odnos poprilično neprirodan, i da pretjerujemo, kako ja tako i mediji koji me bombardiraju svakakvim senzacijama, poprilično nepotrebnim za individualno funkcioniranje, poslovni uspjeh ili napredak društva u kojem živim i djelujem.

Posljednjih petnaestak dana fokus svjetske javnosti usredotočen je na Kinu i dešavanja u vezi epidemije koronavirusa. Različiti mediji objavljuju informacije iz različitih uglova. Iz cijelog svijeta dolaze riječi podrške, pa i iz Bosne i Hercegovine. S druge strane, nesreća je poslužila da nekim medijima porastu očnjaci i zamiriši krv, i da Kinu još jednom prikažu u što je moguće negativnijem svijetlu. Kao i obično, ono što se dešava u Kini, dobro ili loše, ima utjecaja na cijeli svijet, pa se reflektiralo i na naš ćošak Evrope.

Epidemija koronavirusa koja je zadesila Kinu, medije i javnost u BiH najviše je zainteresirala kada je neko senzacionalno otkrio da se u susjednoj Hrvatskoj nalazi autobus sa turistima iz Wuhana i da se „kreće ka BiH“. Uslijedilo je more tekstova i „istraživanja“: gdje se turisti nalaze, jesu li prešli granicu, gdje će odsjesti, koliko će se zadržati na proputovanju kroz BiH ka drugom susjedu, Srbiji, kako izgleda autobus, itd. Nije bilo u nekom javnom interesu ali je podiglo tenzije. Smioniji a manje pametni među medijima razvijali su bizarne teorije zavjere zašto su kineski turisti zaobišli neki grad koji se, uzgred, ne nalazi na turističkoj ruti. Oni najskloniji senzacionalizmu i clickbeit-uredničkoj politici su otvoreno zagovarali da se Kinezima zabrani ulazak u BiH, koristeći govor mržnje kako bi posijali strah, proizveli opću paniku i, da budemo precizni, ksenofobiju.

Srećom, ovakvi mediji su minorni u svojoj pojavnosti, ali to ne znači da ne mogu napraviti štetu. Šteta se vidjela po pojedinim komentarima na društvenim mrežama popularnim u BiH, naročito Facebooku. Tu su pojedinci išli korak dalje od medija i pisali takve kreativne neistine o Kini i kineskoj kulturi da se čovjek zapita da li je realno da u XXI vijeku žive ljudi tako zaslijepljeni iracionalnom mržnjom. Bilo kako bilo, kineski turisti i njihov autobus su bili, prošli i otišli, a kod većine BiH građana ostao je gorak okus i osjećaj stida. U ovom slučaju, a i u nekim drugim, Bosna i Hercegovina je pokazala da nije imuna na sinofobiju.

Pored te glasne manjine, Bosna i Hercegovina je o nesreći progovorila i prijateljskim, razumnim glasom. Ambasador BiH u NR Kini Tarik Bukvić je prvih dana po izbijanju epidemije ispravno reagirao poručivši kako ne treba obraćati pažnju na senzacionalističke vijesti i širiti paniku. Ambasador NR Kine u BiH Ji Ping je u intervjuu za medije u BiH iznio dva vrlo važna podatka: da je stopa smrtnosti od korona virusa svega 2% što je mnogo manje u odnosu na slične epidemije iz prošlosti, a da je broj zaraženih izvan Kine svega 1% što govori o tome da je Kina pronašla pravu strategiju i drži situaciju pod kontrolom. K tome još, broje javne ličnosti poslale su riječi podrške kineskom predsjedniku Xi Jinpingu i kineskom narodu. Odgovorni mediji, a takva je većina u BiH, profesionalno izvještavaju o epidemiji čiji je vrhunac, kako kažu eksperti, već prošao.

Prošlo je više od pet godina od mog prvog boravka u Kini, u koju sam se zaljubio, snažno,  strastveno i na prvi pogled. Posljednji put sam tu bio koncem prošle godine, obilazeći Beijing, Shenyang i Jinzhou. Vidio sam brojne stare prijatelje koji su poslom ili privatno vezani za Bosnu i Hercegovinu, a upoznao sam i nove, isto tako brojne. Uz mnogovrsne delicije kineske trpeze razgovarali smo satima i noćima o različitim projektima od zajedničkog interesa za obje države, dogovarali posjete BiH, smijali se i pjevali. Prošao sam, što se kaže, „pola svijeta“, ali nigdje nisam dočekivan sa takvom čašću, ljubaznošću i gostoprimstvom kao u mojoj Kini.

Ovih dana komuniciram sa mnogim od njih, raspitujem se gdje su, šta su, kako su. Kod sviju njih vidim ozbiljnost kada pričaju o problemu, ali i apsolutnu vjeru da će se epidemija riješiti u najskorije vrijeme.  Jedva čekam da ih vidim u BiH i pokažem najljepše što BiH može ponuditi, a to su predivna priroda i susretljivi ljudi. Dijelim uvjerenje u sposobnost kineskih vlasti i posvećenost kineskog naroda da riješi i ovaj problem. A kad sve ovo bude jučer, Kina će izaći jača nego ikad.