Zapisi sa “Pojasa i puta”: U susret Trećem forumu
Za nekoliko dana počinje 3. Forum Pojasa i puta za međunarodnu saradnju, događaj od planetarnog obima, nivoa i značaja. Još krajem prošlog mjeseca, iz Ministarstva vanjskih poslova Narodne Republike Kine su najavili da će forumu prisustvovati predstavnici 130 zemalja i mnoge međunarodne organizacije. Forum će otvoriti i ključni govor održati utemeljitelj Inicijative Pojas i put, kineski predsjednik Xi Jinping, a sigurno će mu se na Forumu i u slanju poruka pridružiti dvocifren broj svjetskih državnika i lidera. To govori i o obimu i o nivou foruma.
Vrijeme u kojem se ovaj forum održava također je značajno u smislu da je neizvjesnost s kojom se planeta susreće mnogo veća nego prije deset godina. U najkraćim crtama, svijet je proživio i preživio pandemiju nezapamćenih razmjera; u Evropi ponovo bjesni rat praćen energetskom krizom i tako ozbiljnom da bi mogla utjecati na budući izgled ovog kontinenta; Bliski istok ponovo gori, a prije svega nekoliko sedmica gorjelo je i Zakavkazje gdje je, nakon nekoliko decenija, prestala postojati od svijeta nepriznata enklava Nagorno Karabakh… Svijet današnjice umnogome podsjeća na mješavinu slika i prilika od prije Prvog svjetskog i iz Hladnog rata.
U tom kontekstu dočekujemo 3. Forum Pojasa i puta, prvi nakon pandemije i prvi kojeg potpisnik ovih redova lično dočekuje u Kini, a ovaj tekst pišem nakon posjete Keqiaou, tekstilnom centru Kine i svijeta, Veneciji Orijenta, koji je napredovao i zahvaljujući Inicijativi Pojas i put. Tokom foruma učestvovat ću i na Tematskom forumu o saradnji think-tankova sa kolegama iz cijelog svijeta, preciznije zemalja Pojasa i puta, kako bi se prodiskutirao put promocije međunarodne saradnje think-tankova, pod temom “Zajedno za zajedničke prilike i zajedničku budućnost”. Kakav kontrast u odnosu na prethodno opisanu globalnu situaciju. Je li, onda, ovo što će se dešavati u Pekingu šarena laža, zabijanje glave u pijesak? Podijeljeni svijet na rubu propasti, a ljudi govore o uspjesima saradnje ili njenom produbljivanju?
Smatram da oni koji tako posmatraju stvari su u krivu. Da je kriza šansa, koncept je koji je skovao Zapad, uvjeren da svaku grešku treba rješavati novim pokušajem. Kina već godinama na međunarodnoj, multipolarnoj diplomatskoj pozornici nudi rješenja, reagira na krize i greške, predlaže, nudi, ne nameće ali se ne povlači, svjesna da zatvaranje u sebe neće donijeti ništa dobroga. A konstantne optužbe spram Kine zapravo su poziv na podjele, a podijele vode u zatvaranje.
Vjerujem da se moje mišljenje ne razlikuje suštinski od svih onih koji se spremaju da učestvuju u Trećem forumu i tematskim forumima a ovdje sam upoznao eksperte iz različitih zemalja, od nama bliske Italije do daleke Južnoafričke Republike, i od Turske do Kube. Bilo kako bilo, kod ljudi s kojima dijelim panele i profesionalne sklonosti, osjećam pozitivne vibracije i umjereni optimizam. Niko ne negira probleme današnjice, ali, s druge strane, može li iko u suštini zamjeriti kineskim pokušajima da svijetu ponudi izlaze iz današnje krize? Niko, ili barem – niko dobronamjeran.
Stoga, s nestrpljenjem očekujem koji su koraci koje će Peking predložiti na daljem izgradnju Pojasa i puta. Više o očekivanjima u narednom tekstu.
Autor: Faruk Borić, izvršni direktor Centra za promociju i razvoj Inicijative “Pojas i put”
