Kineska kaligrafija
Kineska kaligrafija je tisućama godina bila jedan od načina na koji su umjetnici izražavali ljepotu kineskog pisma. Vjerovatno ste čuli za kaligrafiju, a čak i da vam je sam termin “kaligrafija” nepoznat, sasvim sigurno ste imali prilike da je vidite. Ukoliko biste voljeli saznati više o ovoj umjetnosti, evo vam prilike za to.
Kaligrafija bukvalno znači “lijepo pisanje” i predstavlja istovremeno tehniku, umjetnost i hobi. Postoji već tri tisuće godine, a u pojedinim kulturama smatrana je za izuzetno bitnu.
Ukoliko se pitate zbog čega je bilo bitno da pripadnik carskog dvora zna lijepo pisati – zar ne bi neko mogao biti jako pametan i koristan caru i bez toga? – razlog je u sljedećem: kaligrafija ima priličan utjecaj na duh majstora kaligrafa. Povijesna je činjenica da su mnogi kaligrafi živjeli jako dugo i psihički bili veoma jaki.
U kaligrafiji je veoma važno da potezi budu planirani, pažljivi i besprijekorno precizni. Struktura riječi mora biti perfektna. Virtuoznost kaligrafa ogleda se u tome da ispod točno utvrđene šeme pisanja pokaže svoju maštovitost. Pribor za kaligrafiju sastoji se od papira, mastila, posude za mastilo, četkica i stalka za četkice – i sve to izrađeno je specijalno za kaligrafiju.
Papir za kaligrafiju je poseban, tanak papir pravljen isključivo za tu namjenu. Mastilo je crno i obično je čvrsto i u obliku štapića; pravi se od smole ili čađi i kaučuka, a štapići mastila mogu biti dekorirani i veoma skupi.
Posuda za mastilo napravljena je od kamena ili gline, ravna je i teška i može biti stilizirano oblikovana. Prvo se lije voda, a zatim štapići mastila; važno je odmah napraviti dovoljnu količinu mastila za ono što planirate uraditi, jer ako morate dodavati, može se desiti da dobijete drugačiju nijansu od one kojom ste počeli.
Četkice za kaligrafiju prave se od životinjske dlake i bambusovog drveta. U Kini ih prave od vučje, zečje, ovčje, jelenske ili mišje dlake, ovisno od tipa pisanja (recimo, za punija slova koristi se ovčja dlaka). Vrh četkice uvijek mora biti oštar i prav; postoji velika četkica za ispisivanje karaktera i mala za umjetnikov potpis, mada se i ta mala može upotrijebiti za karaktere. Stalak za četkice je najčešće ukrašen; namjena mu je očigledna – za one četkice koje trenutno ne koristite.
Majstor kaligraf mora znati kontrolirati sastav mastila, količinu i gustoću, sposobnost upijanja papira i pokretljivost četkice – sve to nužno je kako bi mogao ispisati bezbroj različitih stilova i formi.
Zapadnoeuropska kaligrafija podražava štampani izgled slova i izbjegava vidljive poteze četkice, dok orijentalna kaligrafija njeguje vidljiv potez ruke; u Kini se četkica drži skoro pod pravim kutom i dlan je ne smije dodirivati, što je prilično teško i zahtjeva puno vježbanja.
(Izvor: cri.cn)
